Posjetite nas na Facebooku

 

Izlagači 2012

Martina Kenji (Pivnica Pivac, četvrtak, 29.11. u 21h)

martina-kenji

Rođena sam, živim i radim u Zagrebu. Prvo moje ozbiljnije bavljenje fotografijom je bio trenutak kad sam upisala tečaj 'osnove C/B fotografije' u Fotoklubu Zagreb 2003 godine, a zatim sam jedan ugovor otišla radit na cruise brodove kao fotograf. Vrativši se u Zagreb započinjem honorarne poslove u časopisima FHM, Brava Casa, Insider, Men's Health, Mother&Baby a usporedo slušam predavanja Stanka Hercega i Krešimira Mikića na Arhitektonskom Fakultetu. U zadnje 3 godine sam radila kao asistent Tomislava Marića, sudjelovala na Fotosofiji i bila sam službeni fotograf T-portala. Trenutno radim kao freelance fotograf.

cargocollective.com/martinakenji

Ivo Ravlić (Pivnica Pivac u četvrtak 29.11. u 21h)

Rođen 22.08.1971 u Splitu.
Fotografijom se zanimam od srednje skole kad sam postao član foto-kluba Osejava.
Nakon "mali miljun" poslova nevezanih za fotografiju, zapošljavam se 2003. u Makarskoj Kronici gdje sam kao fotoreporter "odradio" 300 brojeva.

Od 2006 u CROPIX-u. Oženjen, dvoje djece.
Kad ne fotografiram, sa suprugom proizvodim unikatne dalmatinske suvenire.

Kristijan Smok (Udruga Rockatansky u srijedu 28.11. u 21h)

kristijan-smok

Rođen sam 23. prosinca 1984. godine u Zagrebu, u Republici Hrvatskoj. Završetkom osnovne škole upisujem školu za Primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. 2005. godine uspješno polažem prijamni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti, Odsjeku za restauriranje-konzerviranje umjetnina, smjer kiparstvo. Diplomirao sam u rujnu 2012.
Ljubav prema fotografiji pronašao sam prije desetak godina, „na ulici", u svakodnevnom druženju sa prijateljima na skateu. Uz skejtanje sam svakodnevno slušao punk muziku i odlazio na koncerte. Skate i punk muzika su vrlo slični jer imaju sličnu ekspresiju prema gledatelju, nikada ne možeš znati što će se dogoditi i zato su nepresušan izvor tema. Upravo to neznanje ispunjava moje radove i nadam se da će još dugo potrajati.

kristijansmok.blogspot.com

Tošo Dabac (Koncertna dvorana Glazbene škole, srijeda 28.11. u 19h)

toso-dabac

Tošo Dabac je rođen18. svibnja u Novoj Rači kod Bjelovara. Osnovnu školu završio je u Rači, a potom pohađao Kraljevsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu te upisao studij prava na sveučilištu u Zagrebu.

Prvi susret s fotografijom datira iz 1924. godine u Samoboru kod mlađeg školskog kolege Ivice Sudnika. Ranih tridesetih godina je radio za Fanamet film, nakon čijeg zatvaranja prelazi u zagrebačku podružnicu Metro Goldwyn Mayer gdje radi kao prevoditelj i osoba zadužena za odnose s javnošću i kao urednik časopisa Metro megafon te napušta studij prava. Ranih tridesetih godina započinje ciklus spočetka izlagan pod naslovom Bijeda, a kasnije preimenovan u Ljudi s ulice (1933.- 1937.), po kojem je kao lirski kroničar zagrebačke ulične svakodnevice i do danas ostao najviše zapamćen.

Tek godinu dana nakon izložbe u Ivancu izlagao je na II međunarodnom fotografskom salonu u Pragu u društvu velikana fotografije poput Františeka Drtikola i Lászlóa Moholy- Nagyja, a potom i na antologijskom 2. međunarodnom salonu fotografije u Philadelphiji gdje izlaže uz bok umjetnika poput Margaret Bourke- White, Henri Cartier- Bressona, Lászla Moholy- Nagya, Paul Outerbridgea, na izložbi koje je autor kataloga znameniti Beaumont Newhall. Godine 1937. izlaže u New Yorku, ponovno uz znamenite fotografe poput Edwarda Westona, Margaret Bourke-White itd., gdje osvaja diplomu za fotografiju Put na giljotinu, u San Franciscu (izlagali i Edward Steichen, Brassaï, Man Ray, Aleksandr Rodčenko, Ansel Adams...) te u Bostonu gdje je dobio nagradu za fotografiju Filozof života. 1937. i daljnje dvije godine uzastopce, u međunarodnoj konkurenciji mjesečnog fotografskog natječaja prestižnog američkog fotografskog časopisa Camera Craft osvojio je ukupno pet nagrada.

1940. godine Tošo Dabac atelier je preselio u Ilicu 17 gdje se i danas čuva cijela njegova fotografska ostavština. Nakon II svjetskog rata postao je članom ULUH-a (Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske). 1945. godine mjesec dana provodi snimajući po Istri, paralelno pišući zanimljiv dnevnik koji oslikava tadašnje poslijeratno stanje te iduće godine nastavlja snimati prirodne ljepote i kulturne spomenike duž Jadranske obale od Istre do Dubrovnika.

Sljedećih godina Dabac je postao suradnikom časopisa Jugoslavija, snimio ciklus srednjovjekovnih skulptura i freski, turističke lokalitete, dubrovačke ljetnikovce te počeo kao fotograf surađivati na izložbama i sajmovima jugoslavenske privrede u inostranstvu (1949. u Torontu, 1950. u Čikagu, 1958. u Moskvi i na EXPO-u u Bruxellesu) 1952. godine je izlagao na Svjetskoj izložbi u Luzernu, paralelno s fotografima Magnuma, Richardom Avedonom, Cecil Beatonom, Henri Cartier- Bressonom, Robertom Frankom, André Kertészom te sudjelovao na izložbama u Luxemburgu, Londonu, Amsterdamu, Beogradu ... Godine 1960. je izlagao na međunarodnoj danas već kultnoj izložbi Das menschliche Antlitz Europas, gdje izlažu i Edward Steichen, Robert Capa, Werner Bischof, Brassaï itd., a 1965. ušao u izbor na svjetskoj izložbi Karla Paweka Was ist der Mensch? kojoj je predgovor napisao Heinrich Bőll. Za fotografije stećaka 1967. godine je dobio godišnju nagradu Vladimir Nazor, a iste godine i godišnju nagradu za fotografiju i Povelju za životno djelo Fotosaveza Jugoslavije.

Surađivao je s brojnim svjetskim izdavačima poput: Thames and Hudson, Encyclopaedia Britannica, Alber Müller Verlag, Zürich, Hanns Reich Verlag, München i dr. Fotografije mu objavljuju domaća i inozemna enciklopedijska izdanja. Također je bio autorom ili koautorom velikog broja umjetničkih te monografija gradova i krajeva diljem Hrvatske i Jugoslavije.

Tošo Dabac bio je član nekoliko domaćih i međunarodnih 'cehovskih' udruga: od 1953. godine je aktivni član Photographic Society of America, počasni član Belgijskog kraljevskog fotografskog društva (CREPSA), nizozemskog salona FOKUS, te nosi naslov Hon. exc. FIAP (Međunarodna organizacija fotografa umjetnika). Umro je 9. svibnja 1970. godine u Zagrebu.

www.tosodabac.com

Nikša Antonini (petak 30.11. u 19:30h u GaleRici)

niksa-antonini

Nikša Antonini bio je istaknuti fotoreporter i urednik fotografije u više hrvatskih tjednika i dnevnika.

Rođen 1956. u Makarskoj, profesionalnu karijeru započinje 1981. u Zagrebu, u listu Radničke novine. Član HND-a postaje 1982. U proljeće 1991. prelazi u prvi privatni dnevni list Zapad i prati rat u Sloveniji. Nakon agresije na Hrvatsku, objavljuje fotografije s bojišta, surađujući s mnogim tjednim i dnevnim novinama. U zagrebačko dopisništvo Slobodne Dalmacije dolazi 1992. i radi kao fotoreporter i šef foto-službe sve do proljeća 3. travnja 1996., kada tragično strada kod Dubrovnika, u padu aviona koji je prevozio američkog ministra trgovine Rona Browna i njegove suradnike.

Nikša Antonini istaknuo se kao jedan od naših najboljih i najkreativnijih fotoreportera, koji je u radu slijedio visoke profesionalne standarde, a svojom aktivnošću u fotoreporterskoj sekciji HND-a sustavno pridonosio promociji struke.

Godišnja nagrada HND-a za najbolju fotografiju nazvana je njegovim imenom. U fotomonografiji ANTONINI bit će predstavljen odabir autorovih fotografija objavljenih u hrvatskom tisku od sredine sedamdesetih do 1996. godine, koji će napraviti fotoreporteri Mladen Tudor, Ognjen Alujević i Valter Grobenski, u suradnji s grafičkim urednikom, dizajnerom Danijelom Popovićem, i ostalim suradnicima.

antonini-foto.hr

Grad Makarska | Turisticka zajednica Makarska | Nimbus Makarska | Konoba Kalalarga | Restoran Timun | Hotel Biokovo | Hotel Park | Promet Makarska | PicArt Service | Fotostudio Brzica | Studio Duplo Više | Studio C | frizerski salon Koko | Marina Design | Pizzeria Timun | Projekt Lukić | Mata | Velpro | Pršutoreznica Lendić | Gradska kavana Romana